Protičeš kroz mene, milo i nečujno.

Od tačke A, do krajnje srži moga bića.

Tvoja sam mistična azbuka.

Neistraženi tunel svijetle nade.

 

Gorimo u gromkoj tišini , kao 1001 svijeća,

spojeni u žarkom zanosu strasti.

Kao „vječna vatra“,

što dva srca u jedinstvu rasplamsava.

 

Tvoja sam kraljica ljubavi, strasti i života.

Tvoja nevjesta ljepote,

kralju mog zvjezdanog sazveždja.

 

Neka vječno vlada kraljevstvo ljubavi naše,

što ga sjedinjenim srcima krunisasmo.

Ne postoji niti jedna moćna sila,

koja prestol našeg carstva svrgnut može!

Živjelo kraljevstvo ljubavi naše!

Živjeli kralj i kraljica!

 

Dušan Ćurić – Gospar Duje