Otvori pendžer srca svoga da iz njeg’ poletim,

dozvoli da se slobode i ja sjetim.

Da li tebe podsjeća, kao teška osuda,

ovaj život koji u tvom srcu živim?

Oprosti, ali ne trebaš ti mene na duši da nosiš,

probala si iz sveg srca da me voliš.

Pusti sada sužnja srca tvoga,

da krene putem izbora svoga.

Rekla si mi da je ljubav najveća sloboda!

Ako ne budeš sudac iznad groba moga,

sljediću te riječi vjerno, do kraja života svoga.

Oproštajnim darom kupiću kartu u jednom smjeru,

nemaš ti prava da me čuvaš u svom praznovjerju.

Samo ti sudi za sva svoja dijela,

trebala si pravit mjeru kada si mi bila najpotrebnija.

 

A u vozu dobrih želja, kao slijepi putnik iz uspomena,

tražim novu sreću iz korijena.

A u vozu dobrih želja, kao feniks dižem se iz bola,

stvaram novu ljubav iz pepela…

Vozovi dobrih želja očistite pruge od snijega,

da s lakoćom prodju sužnji svih srca iz Alkatraz bijega.

 

Lete mi lete slike s žalom kad si s moga dlana svoju sudbu čitala,

Lete mi lete slike sjetne, kad ni granice, a ni vjere nisu tebi sporne bile

da doletiš do ljubavi svoje mile.

Gospar Duje