Orao

Suza kao kamen proli se niz lice.

Žrtva ljubavi probi se kroz čelična vrata.

Silovito i przno kao nezvan gost.

Dobar dan tugo, družbenice moja…

 

Pukoše lanci ljubavi, što su nekoć moćni i golemi bili.

Odvažni i snažni kao krila orla.

Utopiše se ponosita krila u duboku moru…

 

Plijen sam tvoj, orle moj voljeni!

Napij se krvi žrtve, za svu ljubav svijeta!

Neka pukne srce od ljubavi bezuslovne i žarke!

 

Spojiše se nebo i more, olako i tiho,

kao zavjese nakon scene što se spoje.

Vladar neba sakri se u oblake nečujne i tmurne.

Kukavice zavladaše nebom!

Nastade praznina…

Za ljubav vrijedi živjeti!

 

Gospar Duje – Dušan Ćurić