slika 2

Nisi spremna da mi dodješ, da te volim neizmjerno.

Imaš posla mnogo važna, svakog dana neodložno.

Nisi spremna ti za mene, čekaš dane neke tople,

južni i sjeverni polovi da otope.

 

Da te nema, ja bih tebe nacrtao,

al’ u srcu mome čučiš kao tajna uklesana.

Birao sam tebe hitro, birala si mene snažno.

Život borba nije bio kad mi tebe dodijelio.

 

Sada negdje na kraj zemlje biraš sredstva doć’ do mene,

pa u kofer puniš stvari bitne i u njega slažeš uspomene.

Nisi spremna ti za mene, u koferu još praznine ima…

Nećeš poći putem do mog srca čulna,

dok krčage ljubavi ne prelije tvoja ljubav rujna,

pa tog jutra kad na pute kreneš, peračima ulica duša tada kao beba spije,

čista cesta svaka biće od ljubavi što se iz krčaga prelije.

 

Ah,  još nije došlo vrijeme da te imam tu kraj mene,

da te grlim snažno, nježno i da tečeš mi kroz vene.

Još u sebe ti ulažeš od sveg srca i sveg žara,

želiš biti ti za mene egipatska Kleopatra i dio Božijeg dara.

 

Ja i dalje sjedim pokraj mosta stara,

gledam u sokake daleke gde se šeće moja ljubav prava.

Sjedim mirno i spokojno gledajuć’ u nebo tmurno.

Znajuć’ da još nije došlo vrijeme da svijemo gnijezdo ljubavno.

 

A kad dodješ toga dana, pripremiću za te prelijep buket ruža s Jadrana.

Pokucacećeš toga jutra na vrata od tisovine.

Zazvoniće uši moje k’o sirene od radosti silne.

Pa kad krenem u naručje tvoje, usne naše u jedinstvu će da se spoje.

Biću tada tvoja želja stara,  u koferu tvome zadnja para,

a ti moja ljubav prava što mi život kompletira.

 

Gospar Duje.