Obgrlite tugu

Obgrlite tugu

„Mislim da smo se udaljili jedno od drugog. Previše uzaludnih godina smo uložili u našu vezu! Neću da kažem da nismo imali lijepih trenutaka; itekako smo ih imali, ali to je bilo samo prvih dvije godine!  Posle toga je sve postalo agonija! Sve je krenulo nizvodnom putanjom.  Znam da će ti ovo teško pasti, ali smatram da na sve moramo da stavimo tačku i da dalje kroz živote krenemo odvojenim putevima“  rekao je Aleksandar svojoj dugogodišnjoj djevojci Milici, dok ga je ona blijedo i sa nevjericom slušala.

Prekid veze jako je loše uticao na Milicu. Uložila je sve što je imala u vezu sa Aleksandrom, cijelu sebe! Aleksandar joj je bio centar svijeta! Naravno, nakon bolnog raskida Milica je počela da vodi bitku sa depresijom.

Protekli dani koje je Milica preživljavala bili su dani tuge, mrzovolje i velike patnje. Svakodnevno je okrivljavala sebe da je ona glavni krivac neslavnog završetka veze. Pokušavala je pronaći odgovor okrivljujući sebe:  da je nedovoljno seksipilna, da je dosadna, nezanimljiva, posesivna i opterećujuća. „Kako je uopšte mogao da me voli kada sam takva?“, često bi se pitala? Radila je stvari koje su je sve više vukle na dno. Milica nijednog trenutka nije mogla da oprosti Aleksandru njegov iznenadni odlazak. Prošle su i tri godine od raskida, a ona i dalje nije uspjela da pronadje način za bijeg iz prošlosti i preboli bolan raskid.

Ovakav način života Milici svakako nije išao u prilog, kako za njeno mentalno, tako i fizičko zdravlje. I dalje je nastavila da živi jako nezdravim načinom života. Sve je gledala kroz prizmu negativnog. Jutra su joj bila mrska, a noći tužne. Prva rečenica koju bi izgovorila kada se ujutru budila bila je : “još jedan odvratan dan“. Ljudi su joj postali ružni i u svakom je mogla pronaći zamjerku. Nakon raskida sa dečkom vratila se roditeljima. Naravno, ni sa njima se nije slagala.  Ostala je bez prijatelja,  propušila se i propila, a potom počela i da gubi na kilaži.

Milica je u početku uradila jednu dobru stvar, obgrlila je tugu i prihvatila patnju, ali njena greška je što je zaglavila na prvom koraku „samoiscjeljenja“. Ostala je  duboko u prošlosti. Dragi moji, nemojte misliti da je tuga loša, da vam je tuga neprijatelj. Sve je u životu „jin i jang“. To znači da ne postoji samo pozitivno ili samo negativno, nema samo dan ili noć, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, pa tako ne postoji samo tuga, već postoji i sreća. Sve je cjelovito!  Da bi ste doživjeli sreću morate preživjeti tugu.

Tuga je mnogo pametnija od sreće, iz tuge se može mnogo toga naučiti. Ona je ekstazičnija i inteligentija od sreće. Sreća je lepršava i naivna. Pitate li se, kada smo to srećni? Naravno, srećni smo kada ništa ne razmišljamo, kada smo razdragani. Iz tuge se može iznijeti zaključak života, samo je pravilno posmatrajte. Uživajte i družite se sa njom. Dozvolite joj da vam da odgovore. I shvatite samo jedno molim Vas, prošlost samo služi radi pozivanja na nju, a budućnost je samo nada. DANAS je ono stvarno! Krećite se polako, opuštena koraka i nećete posrnuti.

Milica je obgrlila tugu, ali na pogrešan način. Nije dozvolila da joj tuga da odgovore, nije drugovala sa njom, već ratovala i ratovala…Mislila je da joj je tuga najveći neprijatelj.

Drugi stepen samoiscjeljenja kojem Milica uopšte nije pristupila trebao je da bude oprost. Kako možete kroz život krenuti dalje ako niste oprostili?  Dragi moji, opraštate prvenstveno zbog sebe, a potom i zbog drugih. Treći korak je naravno blagosiljanje drage osobe, a potom i otpust. Takva afirmacija bi na primjer trebalo da izgleda ovako:

„Opraštam ti, kako tebi, tako i sebi, blagosiljam svaki proveden trenutak sa tobom i zahvalan sam ti na tome, a sada te otpuštam i želim ti sve najljepše“

Milica nije bila svjesna činjenice da ona nosi negativnu energiju. Životni univerzum joj je slao toliko prijateljskih pogleda i savjeta, koje ona jednostavno nije vidjela, jer je uvijek gledala kroz crne oblake. Jednog dana kada se vraćala sa posla u gradskom prevozu joj je nestao novčaniik. Optužila je mladića koji je sjedao kraj nje…

„Ukrali ste ga, znam da ste to vi uradili! Od prvog trena ste mi sumnjivi“. Mladjani momak se opravdavao, ali Milica nije htijela ni da čuje. Vidila je momka kao kradljivca. Ona je u svojim očima vidila kradju,  jer je sve posmatrala kroz prizmu negativnog.  Kada je stigla kući, novčanik je bio na stolu. Potpuno je zaboravila da ga uopšte  nije ponijela. Tada momak više nije bio „lopov“, već ponovo samo jedan obični  gradjanin.

Ako razmišljamo negativno, naravno da će nam se negativne stvari i dešavati, jer mi to tako vidimo, a potom i privučemo, pa tako iz najbanalnije stvari koja nam se u životu desi vidimo samo negativnan ishod.

Život je onakav iz kakvog ga ugla posmatramo!  Život uistinu ovisi samo od ugla posmatrača! Kakvim očima ga gledamo, takav će i biti. Kakve su nam misli, takav nam je život! Na primjer: Neko „Noć vještica“ vidi kao dobar vid zabave, dok je nekom drugom takav vid zabave bogohuljenje.  Ali zašto bi bilo bogohuljenje ako neko samo želi da se zabavi? Isto tako, kada se desi nešto loše neko će reći – ja sam to zaslužio!,  zašto se meni dešavaju ovakve stvari?, ja sam običan „baksuz“ i tako dalje, dok će u nečijim drugim očima to izgledati ovako: „dobro, šta je bilo bilo je,  iz ove kože u drugu ne mogu,  ništa nije slučajno, sve ovo se desilo upravo iz razloga  jer me čeka nešto bolje i kreativnije“.

Misli su misli! Bile one negativne ili pozitivne, to su samo misli! Dobri moji ljudi, ako imate negativne misle, zašto mislite da ne možete imati i pozitivne?! Možete, normalno da možete, samo ste naviknuti na negativne. Držite ih se, kao pijan plota, kao nečega vašeg, nečega bliskog. Teško vam se odreći od njih, jer ste se srodili sa njima i ne bi mogli da zamislite život bez njih, jer su one dio vas. Znam, razumijem vas u potpunosti, ali kažem vam, isto tako možete da prigrlite pozitivne misli. Isto! Zašto ste skeptični? Probajte samo, kliknite i prebacite ih u pozitivne i vidjećete kako će vam se lijepe stvari dogadjati. Vjerujte mi na riječ da to možete učiniti upravo sada i da to uopšte nije teško. Od negativnih misli nećete  donijeti ništa dobro sebi u život, a na kraju ćete i oboliti. Zašto barem ne pokušati?

U jednom selu u Crnoj Gori žena je na samrti rekla svom suprugu: „Dragi moj nemoj me nikada napustiti i iznevjeriti. Zamolila ga je da joj obeća, da će joj posle njene smrti biti vjeran, jer će mu se u protivnom pojavlljivati kao duh… Protekla tri mjeseca nakon što je žena umrla ljubavnik je održao svoje obećanje, al nakon toga upoznao je jednu prelijepu seljanku u koju se zaljubio, a uskoro zatim i vjerio.  Od te noći je u snove počeo da ga svako veče posjećuje duh njegove bivše žene. Duh je dolazio svake večeri, što ga je dovodilo do ludila. Odlučio je da posjeti sveštenika. Sveštenik mu je rekao: Ok, ako je to pravi duh onda pričaj sa njim, reci mu da je savršen, pogadjaj se sa njim. Reci mu da je sveznan i da ništa od njega ne možeš sakriti. Pošto je tako savršen pogodi se sa njim. Reci mu ukoliko ti tačno odgovori na jedno pitanje da ćeš zauvijek prekinuti veridbu. Koje je to pitanje, upitao je seljanin? Sveštenik reče: Uzmi šaku pasulja i ako ne mogne da odgovori na pitanje koliko se u tvojoj šaci nalazi zrna pasulja, onda znaj da je sve to tvoja uobrazilja koju si svojim mislima stvorio od opterećenja“.

Jednog mrzovoljnog dana, tuširajući se, Milica je ispod pazuha opipala kvržicu. Jako se uznemirila i odmah je odlučila da naredni dan posjeti specijalistu. Nalazi koje je dobila nakon toga, nažalost nisu bili dobri. Pokazali su da ima treći stupanj raka dojke. Milica je bila očajna. U trentuku je pomislila da je došao kraj njenim patnjama.

Način života kojim je Milica živjela, nakon raskida veze, svakako je doveo do rezultata koji su se pokazali opakom bolešću.

Sjela je na stolicu u čekaonici ambulante i zaplakala. U momentu  je nešto pozitivno„kliknulo“ u njoj. Nešto je zasvijetlilo pored njenih očiju. Prvi put je osjetila neku neobičnu snagu koja joj je dala izuztenu moć. Kao da je to bila tuga koja je ovaj put jako uštinula, davajući joj energiju, davajući joj rešenje.

Duboko je udahnula a potom rekla: „ Ok, hvala ti tugo. Oprosti mi što te nisam ozbiljno shvatala i što sam te gledala kao neprijatelja. Želim da ozdravim i živim ovaj život kako zaslužujem. Pokušaću da se promjenim, koliko god mi to bilo teško. Sada je već krajnje vrijeme. Obećavam ti to!“

Kada vam se po glavi vrzmaju misli koje nisu u harmoniji sa vašim unutrašnjim bićem, protok životne sile ili energije koja dolazi u vaše fizičko tijelo postaje prigušen ili ograničen, a rezultat tog ograničenja su vaše negativne emocije. Kada dozvolite toj negativnoj emociji duže da potraje često se dešava da iskusite propadanje fizičkog tijela.

Želja za zdravljem postaje dramatično pojačana kada obolite. Tačno je da dobijamo najveću snagu kada saznamo da bolujemo od neizlečive bolesti, to je tačno iz razloga što smo svjesni da više ništa ne gubimo. Tačno je i to da tada pojedini tek počnu da žive i da tek tada žele da nadoknade sve propušteno.

Dragi moji, vaše preživljavanje nema nikakve veze sa bolešću, već sa mislima. Evo na primjer, ako kažete sebi: to možda važi za ostale, ali ne i za mene, jer ja sam kreator svog života i biram da ozdravim, a ne da umrem, u ovom vremenu… Možete se oporaviti, jasno vam kažem! Vaš život je jasni pokazatelj misli koje vam prolaze kroz glavu. Kada preomjenite misli koje vam prolaze kroz glavu, mora se promjeniti i vaš život ili pokazatelj.

Dragi moji, na ovom svijetu postoji mnoštvo obilja za svakoga, samo je potrebno da pustite da vam život to i pruži. Pustite  da vas život voli, jer vi to zaslužujete!

Zaista je život onakav kakvog ga posmatramo i  vidimo. Tako i u bolesti. Ako stalno pričamo o bolesti, mi ne možemo biti zdravi, mi privlačimo bolest, ako stalno kukamo i jadikujemo mi privlačimo lošu energiju.

S druge strane veoma bolesni su u boljem položaju da im bude mnogo bolje nego većini drugih, jer je njihova želja za zdravljem veoma pojačana, ali ako nisu u stanju da se okrenu, da usmjere pažnju na želju za zdravljem, a okrenu ledja zabrinutosti zbog bolesti, ne mogu ozdraviti.Umjesto da pričate priču o bespomoćnim žrtvama i na taj način pojačavate vlastito osjećanje, da ste i vi žrtva, ispričajte drugačiju priču.

Proces okretanja je jednostavan. Uvijek kada shvatite da osjećate negativnu emociju tada niste u harmoniij sa nečim što želite. Očigledno je da treba da zastanete i  kažete: osjećam negativnu emociju! To znači da nisam u harmoniji sa nečim što želim. Šta ja to želim? Svaki put kada osjećate negativnu emociju, u odličnom ste položaju da identifikujete šta je to što u tom trenutku želite, jer vam je najjasnije šta je to što želite kada osjećate ono što ne želite. U tom trenutku zastanite i kažite. Imam posla sa nečim vrlo važnim, u protivnom ne bih osjećao ovu negativnu emociju.. šta ja to želim? Potom jednostavno usmjerite svoju pažnju na ono što želite.

U trenutku kada usmjerite pažnju na ono što želite, prestaće negativno privlačenje, a u trenutku kada negativno privlačenje prestane, počinje pozivtivno privlačenje. I u tom trenutku prestaćete da se osjećaate loše i polako ćete se osjećati bolje. To je proces okretanja.

Probajte ustati jednog dana i krenuti sa osmjehom. Osmijehnite se prodavcu u trgovini. Poželite komšiji dobar dan, uradite neko dobro djelo za svoga prijatelja, poznanika, neznanca. Darujte!  Izdvojite svoje stvari iz ormara koje ne nosite i poklonite ih nekome. Kažem vam,  od srca ih poklonite i vidjećete kako će vam to univerzum stostruko uzvratiti. Vaše prirodno stanje je stanje velnesa, apsolutnog zdravlja, savršenog stanja tijela i ako sa vama to nije slučaj, to je samo zato što je vaša unutrašnja ravnoteža nagunuta ka nedostatku onoga što želite umjesto ka onome što želite.

Takodje je važno shvatiti da je traženje lijeka za bolesti, čak i kad ga pronadjete kratkoročno rešenje, jer stalno se pojavljuju nove bolesti. Kada počnete da tražite i svatate vibracione uzroke koji su uzrok bolesti a ne da tražite lijek tada ćete iscrpiti sve bolesti.

I shvatite, niko osim vas samih ne kreira vašu stvarnost!

Ako ste uvjereni da je nešto neizlečivo, da je fatalno i da vam je rečeno da ste upravo od toga oboljeli, vjerovatno biste bili uvjereni da nećete preživeti i nećete.

Ali vaše preživljavanje nema nikakve veze sa bolešću, već sa mislima ako kažete sebi: to možda važi za ostale, ali ne i za mene, jer ja sam kreator svog života i biram da ozdravim, a ne da umrem, u ovom vremenu… možete se oporaviti. Vas život je jasni pokazatelj misli koje vam prolaze kroz glavu. Kada promjenite misli koje vam prolaze kroz glavu, mora se promjeniti i vaš život ili pokazatelj. To je zakon privlačenja.

Milica je promjenila svoje navike, iako su joj ljekari davali male šanse za ozdravljenje. Ona nije marila za to. Promjenila je svoje misli. Počela je na život da posmatra pozitivnije, priklonila se alternativnim metodama liječenja. Naravno i dalje je odlazila na redovne kontrole i hemoterapije, ali ono što je bitno, po prvi put je počela da uživa u životu. Počela je da se smije, stekla je nove prijatelje, počela je da se zabavlja i izlazi. U takvom stanju Milica je upoznala novog dečka, doktora sa odeljenja hemoterapije, koji je cijelo vrijeme bio uz nju. Ovaj put život  je imao smisla. U jednom trenutku dok je plesala na kiši sa svojim novim dečkom Milanom, što do sada nikada prije nije uradila, zastala je i uzdahnula govoreći: Oh, hvala ti bolesti, hvala ti…ti si moj blagoslov!

U životu nekada trebaju da nam se dese ružne stvari da bismo osjetili blaženstvo i doživjeli preporod. Milica je doživjela pravi preporod. Na zadnjim testiranjama za rak , bolest se u potpunosti povukala i nestala. Siguran sam da je pozitivan pogled na život Milicu doveo do izlečenja!

Poglavar jedne vojske, mada je imao desetine svojih boraca odlučio je da napadne nadmoćniju vojsku. Znao je da će pobjediti, ali njegovi saborci su sumnjali. Kada je stao pored jednog hrama rekao je svojim saborcima ući ću da se pomolim, pa kada izadjem baciću novčić. Ako bude glava pobjedićemo, ako bude pismo izgubićemo. Kada je bacio novčić pao je na stranu glave. Njegovi ratnici su se bacili u bitku  tako da su lako izvojevali duplo nadmoćniju vojsku.

„Niko ne može promjeniti ruku sudbine“ rekao mu je pomoćnik. Tako je rekao mu je poglavar i pokazao novčić sa dvije glave!

Ništa nije jednostrano, ništa nije onako kako se čini, ništa nije tako crno kako izgleda. „Ruka sudbine je u našim rukama!“.

 

Gospar Duje – Dušan Ćurić