Probudio si me tog jutra, kao što si to radio i svih ostalih, lizajući mi lice i njušeći me. Radio si to s toliko stila i nježnosti, uvijek pazeći  da me ne povrijediš. Kada bih se probudio i počeo, onako bezvoljno da se protežem, počeo si da laješ…Tačno znam šta si mislio u tim trenucima. Hm, hm. Znam da sam bio lenjivac, al tvoj lavež mi je jasno govorio, znam to Lave, jer znam da smo često razgovarali. Nazvaću taj govor kraljino moja kombinacijom nemuštog i ljudskog, kako god želimo, al jedno znam, da je to bio govor uzajamne ljubavi:

„Ustaj lenjivče jedan, zar želiš da propustiš još jedan predivan dan. Pogledaj ovo divno sunce“ i potrčao bi ka prozoru pokazujući mi u pogledu sunca, a potom počeo da skačeš oko mene u krug dok mi se ne zavrti u glavi,  tegleći me za rukav pidžame prema toaletu. Hahaha, smijao sam se, ponavljajući ti svakodnevno „nevaljalče jedan ,prestani, prestani, hahahaha“. Dok sam završavao svoje jutarnje obaveze u toaletu, već si me ispruženog jezika, vjerno čekao pred vratima, govoreći mi:  „Hajmo, idemo, danas je  predivan dan i taj dan je samo danas, sutra ga već neće biti! Sutra je novi dan, al ovaj danas moramo da provedemo najbolje moguće što umijemo. Av, av, av – Igrajmo život – život nas bezgranično voli“ govorio si mi.

Lavino moja, uvijek si me gurao naprijed, kao vijetar koji pokreće vjetrenjaču i kada baš za to nisam imao dovoljno razloga.  Iako mi nisu sva jutra bila tako draga, ti si znao da me podigneš sa svojim gracioznim stavom i svijetlim pogledom na život. Beskrajno ti hvala na tome!

Danas, kada te više nema u mom društvu, kada si me napustio, opraštam se od tebe na način na koji si to samo zaslužio. Sahraniću te dostojanstveno, a svojim prijateljama i rodbini javiti da me napustio moj najbolji drug, moj Lav, moja ljudina nad ljudinama. Pozvaću ih ukoliko žele da prisustvuju tvojoj sahrani.

Znam Lave da si me napustio s nekim razlogom, jer ti ništa u svom kraljevskom životu nisi uradio bez nekog razloga. Isto tako Lave moj, siguran sam da sada, negdje drugo postojiš, šireći svoju ljubav!

Znam stari moj da će biti i onih koji će se čuditi mojoj odluci da te sahranim kao čovjeka, al ne marim ja za to, jer ti si to zaslužio! Ne poredim te ni sa kim, jer ti si bio jedinstven, a od tebe sam naučio stvari koje nisam ni od jednog čovjeka. Naučio si me Lave najvećim životnim vrijednostima, koje malo koji ljudi dostignu tokom svog života, a ti si ih nosio s lakoćom, nosio si ih sa prirodom, jer joj se nisi suprostavljao. Hvala ti na tome!

Vjernost – Od onog trenutka kada sam počeo da te svjesnije opažam i kada sam uvidio koliko ljubavi mi pružaš, svatio sam da vjernost zaista postoji. Pokazao si mi je svojom nesebičnom podrškom i svakodnevnim bdijenjem nada mnom, kada bih god radio neki težak posao. Uvijek si me podržavao sa svojim lavežom. Vraćajući se sa nekog poslovnog puta uvijek si me vjerno čekao ispred kućnog praga. Nema te ljubavi koja se riječima može opisati kao taj trenutak radosti kada me ugledaš. Lajao si, skakao po meni, svog bi me oblizao sa svojim kvržičavim jezikom. Takav izliv ljubavi nikada nisam doživio od bilo kog čovjeka. Hvala ti Lave moj na nesebičnoj ljubavi i vjernosti koju si mi pružio!

Jedinstvenost – Bio si neobičan pas. Posmatrajući te shvatio sam da je tvoja neobičnost upravo dolazila iz tvoje običnosti. Upravo iz toga, jer se nisi trudio kao čovjek da budeš neobičan. Jednostavno si bio ono što jesi. Sretan i zadovoljan što imaš dom, imaš mene i imaš hranu. Iz te tvoje običnosti i skromnosti  je upravo izlazila tvoja jedinstvenost. Kada bi ljudi samo jednog momenta shvatili da su svi jedinstevni i da ne moraju da se trude i dokazuju da bi bili neobični. Trudeći se samo ispadaju budale, koje pri tome još nisu srećne. Kada bi samo shvatili da smo svi na ovom svijetu jedinstveni samo po tome što smo dio prirode i da u svakom od nas leži njegova posebnost bili bi mnogo srećniji. Evo na primjer ruža i bor. Rastu, razvijaju se jedno pored drugog. Žive skupa, ne takmičeći se. Oboje su jedinstveni. Ruža nema visinu kao bor, a bor nema prekrasne latice kao ruža, al ne mare za to, već samo žive, zajedno, skupa, zadovoljni u svojoj jedinstevnosti. Tako si i ti Lave živio, sretno i zadovoljno – ne poredeći se sa drugima!

Sreća – Od tebe sam dragi moj Lave prvi put naučio šta je to sreća i kako se istinski može uživati u trenutku sadašnjosti. Ti si mi bio jedinstven primjer kako živjeti sada i ovdje. Sjećam se jednog zajedničkog piknika. Nisam bio osobito raspoložen dragi moj Lave tog dana. Oprosti mi na tome i na svim takvim danima kojih si morao da me trpiš. Bio sam usredotočen na posao, na izdatke, na probleme koji su se gomilali u mojoj glavi. Razmišljao sam i o nezivjesnoj budućnosti. Ti si mahao repom, bio si srećan što smo pošli na piknik. Jako si se radovao da možeš uživati u suncu, prelijepom okolišu i zelenilu. Živio si svaki trenutak kao da je poslednji! Sa puno žara, radosti i igre! Živio si sada!

Moć – Posjedovao si je itekako, al u pravom smislu te riječi. Ispunjavala je cijelo tvoje biće, a sa njom si mogao da uradiš sve što poželiš, jer je bila akumilisana u pravom odjeljku, u tvom srcu. Nažalost, danas ljudi vrlo često  poistovjećuju moć i silu, ali to nije tako. Svi zapravo žele, da dodju do moći, a zašto, iz kog razloga? Da bi je pretvorili u silu?! „Neobično obični“ ljudi nikada ne bi žudjeli za moći. Oni znaju da je imaju u sebi, samo je stvar da znaju ispravno da je iskoriste. Za takvom vrstom moći, koja se posle transformiše u silu tragaju iskompleksirani, sujetni i ljudi koji žele po bilo koju cijenu da dodju do uticaja. To rade političari, visokopozicionari, titulaši. To ne rade umjetnici, ljudi koji su slobodni, pjesnici… Osoba koja ne želi da ima moć kako bi je pretvorila u silu i vladala nekim zdrava je, živa i diše. Ona je ostavila svoj trag, nešto što je samo njeno, a ne tudje. Ti si  Lavino moja imao moć ne pretverajući je u silu već u bezgraničnu ljubav koju si mi nesebično pružao, a tragovi tvoje ljubavi ostaće vječno u mom srcu.

Ljubav – Oduvijek sam mislio da nemam sreće u ljubavi, ali nisam shvatao odakle ljubav potječe, dok me ti Lave nisi naučio. Pokazao si mi da ljubav potiče od nas samih, iz unutrašnjosti našeg bića. Da smo svi prepuni ljubavi. Naučio si me da samo tada, kada volimo sebe u potpunosti i prihvatamo naše biće možemo istinski da volimo i druge. Pokazao si mi to kroz jednostavnost tvog života, a iskre u tvojim očima govorile su mi da si božansko biće koje samo može da voli. Naučio si me da nesebično širim  ljubav i da samo tako istu mogu i da dobijem. Naučio si me da ne tražim ljubav kako bih je dobio, već da je podijelim, kako bi mi se vratila.

Dostojanstvo – Posmatrajući te uvidio sam  da si sam sebi vodič kroz život. Nije slučajno što si dobio ime Lav – jer ti i jesi bio dostojanstven kao Lav. Ti nisi bio obična ovčica koju je uvijek trebao neko da zaštiti.. Ti si znao ocijeniti šta je dobro, a šta loše. Ti si na daljinu mogao da namirišeš nekog zlog čovjeka koji nam prilazi u susret, a takodje bi danima bio uznemiren kada bi osjetio da će se nešto loše desiti. Osjećao si to intuitivno. Lajao si i cvilio. Znao si da ocijeniš šta je to dobro, a šta loše. Ovo i jeste problem cijelog čovječanstva, jer su vas drugi učili da ocjenjujete šta je dobro, a šta loše. Istina je samo u vama. Niko drugi vam je ne može dati. A uz istinu dolazi ljepota uz koju ide dobro. Jednom kada probudite svijest u sebi i udjete u srž svog bića shvatićete gdje je izlaz, gdje su vrata. Nećete morati da razmišljate gdje su vrata. Samo slijepi razmišljaju gdje su vrata. Da li ste ikada pomislili gdje su vrata od stana? Niste nikada, naravno. Naprosto ih vidite, ne tražeži ih, niti udarate glavom o zid. Vaše biće sakrivaju misli, emocije, osjećanja, a svi su oni proizvod uma. Samo ih sklonite sa strane i šta god da uradite- dobro je. Tada ne poštujete neke svete knjige, niti ispunjavate nečije zapovjesti, niti slušate nekog duhovnog vodju. Sami sebi postajete vodič kroz život. Ti si Lave moj bio potpuno svijestan svog bića i sam si sebi bio vodič kroz život.

Lave moj, pored ovih vrijednosti koje sam nabrojao, nosio si  i bezbroj drugih. Ti, Lave moj, ne da si s ponosom nosio ime kralja svih životinja, već si za mene bio Bog, moja vječita životna inspiracija! Siguran sam Lave moj da ćemo se sresti ponovo. Radovaću se postojanju našeg ponovnog susreta i živjeću za njega!

Džogirao si uvijek uz mene, ne dajući mi da zastanem ni jednog trenutka, bodreći me svakodnevno….

„Av, av, av, pogledaj sunce što se sakrilo iza oblaka. Idemo da ga otkrijemo, da skinemo i poslednji oblačak sa njega. Požuri lenjivče moj, da što prije stignemo do njega. Znam da ti to možeš. Vidi samo kakav si, ko od brda odvaljen! Tamo su plaže stari moj, najljepše na ovom prekrasnom svijetu, a more je azurno plave boje. Oh matori, znam da to najviše voliš! Pa ti bi za more i plaže prodao sebe. Av, av, av. Zato, upali taj motor u svojoj lijenoj guzici i krenimo ka suncu. Potrčimo što prije. Igrajmo, plešimo. More je naše, plaže su naše.  Veselimo se, trčimo, jer život nas voli! “ govorio si mi protrčeći ravno ispred mene…

„Av, av, av, ajde stari moj, još malo pa se kupamo na najljepšim plažama svijeta, još malo pa smo stigli“

Uvijek uz tebe! Tvoj vječiti prijatelj!15356562_691355501024243_926113950227000312_n