Pokrenula je poslednje atome energije. Silovita košava koja je tih dana obgrlila naš grad prkosila je svakoj sili pokreta koja je željela slobodno da se kreće kroz naš grad. Zvižduci vjetra koji su dopirali do mog toplog doma stvarali su melodiju rodoljubive, ratne pjesme koja je kroz zvuke silovitih bubnjeva najavljivala odbrambeni i patriotski rat. Njena krila nisu bila tako snažna. Naprotiv, na prvi pogled bila su krhka i odveć istrošena. Vjetar je bacao i lomio njena krila, ali njena požrtvovanost i ljubav prema svojim mladima bila je jača od bilo koje prirodne sile.

Gušteći u kapljici bijelog vina, koja mi je služila kao afrodizijak za spokoj i motreći kroz prozor mog toplog doma, na njen viteški poduhvat, pomolio sam se za Grlicu iz sveg srca. Naposljetku, izmorena i fizički slomljena doletjela je do svojih najmilijih, svojih tića kojima je snježna oluja pretila da oduzme njihovu „Atlantidu“, njihovu majku – „Grlicu“. Na tronu ispred gnijezda svojih „Tićevića“ koji se nalazio na vrhu starog hrasta u Balkanskoj ulici u kojoj sam i ja živio Grlica više nije osjećala bol, već samo silovitu ljubav, ogromnu hrabrost i prkosnu odvažnost.

Njena trošna krila postala su tog trenutka najsnažniji štit na bojnom Kosovu polju,a njena ljubav prema voljenim „Tićevićima“ pretvorila je njen strah u samopoštovanje. Suze i smijeh istovremeno su pokrile moje lice, a toplina doma postala je još veća. Vatra iz starog, još u doba Austogarske sagradjenog kamina, naložena od tvrde hrastovine pucketala je još snažnije i tako upotpunjavala ritmove rodoljubive pjesme. Sjećam se da hrastovina nikada ranije nije tako snažno gorilla. Kao da se ovog puta zaista ugledala na njenu konkurenciju bukovinu i tako poprimila sve odlike njenog plamena.

Pomislio sam tada u sebi:  „Ko ne zna za strah, taj ide naprijed“-  bila je to zvijezda vodilja, kada je preuzimajući komandu nad Prvom armijom u dramatičnim danima Kolubarske bitke vojvoda Živojin Mišić stao rame uz rame sa najvećim vojskovođama tog vremena.

Svi ponekad osjećamo bojazan i teško možemo da se izborimo sa njom. Tijelo nam kad, kad obuzme neki nelagodan strah. Uspješni ljudi se ne znaju za strah, jer znaju da će im i najgori i najteži trenuci u životu donijeti određeno iskustvo. Istina je i da se straha ne boje ni oni ljudi koji su preživjeli dosta straha i pretrpjeli previše bola. Sada su svjesni da od straha mogu dobiti samo poraz, pad i neuspjeh. Činjenično stanje jeste takvo da su izgubili previše u životu i sada je došao trenutak da igraju na sve ili ništa, na kartu kratkovčenosti, na 500.000 miliona dolara na crveni rupe, na povlačenje najveće kutije kod šibicara… Sigurni su u dobitak, u najveći dobitak na lutriji, jer se ovaj put ne boje, vjeruju u svoje poteze! Danas znaju kada je pravo vrijeme za njih, kada je najplodonosniji trenutak za uplatu na lotu, za uspjeh! Danas se ne služe prevarantskim osjećajima intelekta ili bilo kakvog drugog uvjerenja ili znanja. Danas vjeruju u svoje srce.Vjeruju u svoje unutrašnje ja.Vjeruju u intuiciju koja im zasigurno pokazuje pravi put do uspješnog cilja.

Život je uistinu kratak i prema tome da li trebamo da se pitamo da li smo trebali ovako ili onako da uradimo?, da li smo to uradili na pravi način ili ne? Ne bojte se da rizikujete, jer sve prepreke koje se postave pred vas nisu nikakve prepreke, već samo koraci, dijelovi puta koji su samo za vas krojeni, vaši životni stepenici. Proživite ih na najljepši mogući način, jer ti stepenici su samo vaši. Predstavljaju svaki vaš poseban pečat, jednog dijela vašeg života koji je zaokružen. Pa iako su ti stepenici veliki i možda na prvi pogled nepremostivi, shvatite da su oni samo vaši i da su veliki upravo iz tog razloga jer ste i vi velike ličnosti i da ih je neko tu postavio tako bedemaste jer je bio siguran u vaš veliki iskorak.

Vrlo često ljudi kada otkriju neku tešku bolest promijene svoj pogled na život. Kako je moguće da tek tada shvate zapravo ko su, šta su i koliku moć posjeduju? Kako tek tada shvate da je sve bilo u njihovim rukama? Shvate da je sve bilo do njih i da su i bolest birali sami, jer nisu koristili dovoljno svoje moći. Nisu dovoljno voljeli sebe! Nisu koristili rezervoar njihove unutrašnje ljubavi prema sebi. Nisu ga dovoljno polijevali i on je presušio.

Ostavite ružu nezalivenu, šta ćete dobiti? Naravno da će se osušiti. Tako je i sa našom dušom.

Ok, ništa nije za očajavanje, takvim ljudima se upravo takve stvari i dese da bi shvatili ko su, šta su i da bi tek onda iskoristili svaki atom energije, da bi svoju kreativnost napokon izvukli iz duboko uspavnog zimskog sna. Takvi ljudi su odabrani! Takvi ljudi su pobednici! Sigurno da je i njihova bolest nastala zbog toga jer su bili strašljivi prema životu, nisu imali dovoljno samopoštovanja i bolest je došla kao normalan sljed dogadjaja, proširila se kao najveći strah kroz njihovo tijelo. Sada znaju da su bolesni i svjesni su da nemaju šta izgubiti i sada koriste sve svoje kapacitete, tako da je uspjeh za takve ljude sigurno zagarantovan. Ali, isto tako danas takvi ljudi uistinu misle da nisu bolesni i oni danas na bolest gledaju kao na dolazak jednog vida nekovencionalnosti sa njihoviim tijelom, jednog vida nesklada. Izabrani isto tako obgrle taj svoj nesklad i prihvate ga kao sastavni dio sebe, ne stvarajući od bolesti nešto strašno. Oni danas uistinu bolest smatraju kao životni dar, jer da bolest nije došla u njihov život ne bi nikada otkrili ko su i za šta su sve sposobni. Oni su za bolest zahvalni i ne zovu je tim imenom, već je zovu blagoslovom! Medjutim, postoje i oni ljudi koji nažalost ne shvate da su odabrani, takvi ljudi ne idu putem budućnosti, takvi ljudi vječno ostaju zaglavljeni na prvom stepeniku života!

Oluja se stišala, zraci sunca se probijaju kroz oblake koji su polako počeli da se razilaze. izašla je u izvidnicu, a onda su ispod njenih krila krenuli da se izvlače jedan po jedan tićević.. jedan po jedan prinčević, jedan po jedan Grličin vitez. Poletjeli su visoko u nebo praveći od svojih viteških krila obruč u kojem se nalazila ona, njihova Afrodita, njihova Grlica.

Život nije očekivanje, život je darivanje. Ono što želimo i pružamo drugima takav imetak dobijamo i za sebe! Grlica je u središtu zaštitničkog obruča koji je sama za sebe napravila. Do kraljevskog trona se dolazi kraljevskim odnosom prema drugima! Kraljevski tron nije za slabe i nesigurne, već za hrabre i odvažne!