Mesec: mart 2017.

Proljeća u mom gradu

  I behara trešnje, što u bijelo cvata, što u cvijetu svakom pčeli gozbu nudi. I mirisa čulnih, bujne kose ridjokose, što na djurdjevak miriše, kad iz jutra persijane otvori i proljeću dobro jutro poželi.   Sunce, žarko,  umiljato, Trebišnjici odsjaj pravi. U ponosu rijeka čista,  od sunčevog sjaja sva zablista. Jablanovi tihi, u jedinstvu ljepote tad se spoje. Ljubavnicima, što se pored rijeke za ruke drže, hladovinu da održe…   Porumene i nabubre sve lale i ruže u proljeće, kad kaldrmom starog grada ona se prošeće… Tada meni zgubidanu u bašti,  kraj starog hrasta, stanu pogled u ta...

Pročitajte više

„Lov na šparoge“

Eno je. Vidim je… Kako li se samo skrila medj svim tim trnjem, sto joj ljiljana! Skidam kapu, svaka čast! Ovo je zaista savršena i tajanstvena perfekcija kamuflaže. Čista kamuflaža, kažem vam!  Od samog korijena, pa sve do njene veličanstvene krunice, koju sam ja nazvao šajkača. Da, da, šajkača, pssssttt, nemojte da me čuju Dalmatinci. Svoju vitku figuru skrila je iza trnovitog dalmatinskog  šiblja. A sad mi se smije. Gleda me ravno u oči i smije mi se, dobacujući mi cinično… Ajde bandoglavče hercogavački dohvati me ako možeš…  Cijenim da imaš izoštren vid, ali ajde, sada me zgrabi i...

Pročitajte više

Intervju: Želim da probudim uspavane emocije

Postoji jedna velika sveska koja se nalazi u ladici kraj mog kreveta. U toj svesci se nalaze sve moje želje i sve ono što bih ja želio i čime bih želio da se bavim i naravno, šta je to što želim da mi se ostvari. Riječi su Dušana Ćurića, novinara i pisca koji pod pseudonim Gospar Duje na svom blogu objavljuje priče i pjesme. “Tu magičnu svesku povremeno otvorim, kako bih se podsjetio koje su to moje želje i naravno, kako bih maštao o njima. Dosta želja iz te sveske se meni  zaista i ostvarilo. Između ostalog, tu je...

Pročitajte više

Koferi iscjeljenja

„Pametnjakoviću, vidim te. I nije ti neko mjesto za skrivanje. Jel znaš, baš? Noge ti vire od koljena pa na doleeeee… Moraš da priznaš, da ove zavjese i nisu baš tako dugačke“…. Pametnjaković je bio imaginarni prijatelj iz Tristanovog nestašnog i koloritno obojenog djetinjstva. Tristan nije vjerovao očima, da je nakon dvadeset godina ponovo ugledao svog najdražeg prijatelja iz djetinjstva,  svog Lukasa. Oči su mu sijale od sreće i ushićenja, što ga je napokon posjetio njegov prijatelj, njegov andjeo čuvar, njegova desna ruka, kralj svih igračaka,  jedinstveni  i neponovljivi  Lukas! Da, da, bio je to Tristanov imaginarni prijatelj u...

Pročitajte više

„Trpeza zahvalnosti“

      „Jopet te lude devedesete!“….Bože, sada ću da kažem nešto što stalno ponavljam. Neko će možda reći da sam lud al’ ja zaista  mislim da je bilo tako i sada ću ponovo to da kažem: „Bože bile su to prelijepe godine!“ Znam, znam, kazaćete mi, bile su jer si bio dijete i nisi kužio stvari oko sebe. Ok, shvatam, rat je harao, al’ imali smo šta smo imali, znali smo biti zahvalni na malim stvarima, radovali smo se sitnicama, bili smo zaštićeni od strane roditelja…Bilo je tu ružnih stvari, ne prisjećam ih se više naravno. Ne želim...

Pročitajte više