Mesec: februar 2017.

„Čovjek od krvi i mesa“

Slažem kocke kao kule, što mi jednom dade  Dule. Bjehu one meni drage, pa ih meni drugar dade. Pa sa njima slažem tugu i razmišljam o mom drugu.   Dvorac pravim od kocaka milih I o mome rodnom gradu u ovoj daljini mislim. Pa se pitam da’l i dalje ona smokva stara, daje dobrog plodnog dara.   Da’ l je more gdje je nekad bilo? I’l je možda presušilo? Da’ l se i dalje pjeva ona pjesma iz ljubavnog žara? Dok do mora pretičemo  sva ta kola stara.   Kako mi je ona stijena stara, dobra, krševita? Što je...

Pročitajte više

„Čovjek od krvi i mesa“

  Dečko, hajde oladi, daj, daj, daj mi, daj…dečko hajde oladi….juče si htijela, danas ne…dečko hajde oladi... Treštalo je sa radija, iz tatine, tek kupljene „Lade Samare“, te devedesete godine… Sjećam se odlično dana kada je tata kupio ladu. Bio sam ponosan na taj auto. Uhvatio me za ruku i poveo sa sobom da izaberemo auto i naravno koju ćemo boju. „Crvenu tata, molim te crvenu“ rekao sam cvilećim tonom. „Ko još vozi crveni auto“, promrljao  je tata tihog glasa, plašeći da ga ne čujem. A onda sam opet ja sa dosadnim zahtjevima „Šta, tata, šta kažeš, jel može...

Pročitajte više

Ruke od svile

    Šapćem ti  nježne riječi tako mile. Držim te za ruke tvoje k’o od  svile. Moja si putanja, još neistražena. U koferu svaka želja ispunjena.   Nosim te preko svake rijeke divlje, na ledjima, kao pero najlaganije… Moja si planina još neosvojena. Ostani mi moja tajna misterija…   Tvoje su nježne ruke k’o od svile, utkane u moje ruke tebi mile. Na mostu tom, najljepša je naša priča. Imenima, na katancu ljubavi ispisana.   Tvoje su nježne ruke k’o od svile, utkane u moje ruke tebi mile. Budi mi moja vječna sinjorina. Na usnama ukus mladih klementina.  ...

Pročitajte više

„Pod Platane“

  Najljepša su meni jutra kad Leotar ljubi sunce. Bijeličasti oblaci se tad u grupi njišu i svakog Trebinjca na ljubav inspirišu. Dobro jutro grade platana, ljubavi i vina!   Hercegovka tada svaka preko mosta grada krene, da svoju ljepotu pod platane pokaže. Hej platani moji divni, živjećete Vi men’ vječno, dok krasive ovogradske budu Vama dramske tačke.   Vinogradi grada rodnoga, ulijte mi vina rujna. U jedinstvu pjesme nazdravimo i blagorodnostima našeg grada zahvalimo! Pjevaj majko, brate, sestro, nek obiljem roda plodna bude puna naša kuća rodna!   Trebišnjico moja čista, teci mirno, teci ponosito! Grliće te vječno...

Pročitajte više

Potonule

  Svjetlost dana danas ugledah. Vidjeh tminu iznenada. Kome ljubav da pružim? Kad mene mrakom darivaju…. Grabljivice, ptice ubojice, što za vapaj gladnih duša ubijaju, i što tudja srca ranjavaju! Letilice, izjelice, a zaista neznalice! Kako svjetlost njima reći? Na prava ih vrata uputiti? U srca njihova, odveć kamena se ušunjati, a u njihove mračne odaje ne zalutati. Da li vrijeme možda sagovornik može biti? Sunca im što više darivati i božanskim vremenom ih polivati? Ne, za njih je već odavno kasno!   Gospar Duje  ...

Pročitajte više
  • 1
  • 2